Ibadet je arapska riječ izvedena od abd(rob) i znači pokornost. Islamski pojam ibadeta je širok. Ako vi očistite svoj jezik od nepristojnosti, laži, ogovaranja, uvreda, i govorite istinu i lijepe stvari, a sve to činite samo zato jer je tako Bog, dž.š. naredio, ova djela sačinjavaju ibadet, iako ona mogu izgledati da nemaju veze s religijom. -Mevdudi; „Ka razumijevanju islama“ Evo nam stiže proljeće, a u ovom danima kreću i neki radovi koji nas mlade i ne interesuju baš mnogo, a trebalo bi barem one ljude koji vjeru doživljavaju kroz praksu, a ne kao puko izučavanje stotina knjiga i nikad kraja. Svi mi znamo da je rad ibadet i koliko je čovjeku nekad bitno da se oslobodi viška energije koje njegove „baterije“pospremaju tokom ove zime koja je bila baš duga. Mada će se naći i ljudi, pogotovo oni koji vole ovo godišnje doba, pa reći da uživaju.Poštujem. A ja nekako ovo proljeće doživljavam kao početak nečeg novoga, kao da se sve mora popraviti da će svaki čovjek naći nešto za sebe i eto u takvim razmišljanjima ja odoh predaleko od teme. Dakle Ibadet. Kada neko misli da ne postoji rješenje za neki problem naša vjera, Islam, nas poučava da se obratimo Gospodaru iskrenom dovom i počnemo RADITI na rješavanju tog problema. Nije znači rješenje samo u dovi jer koji posao bi čovjek tako završio. Nijedan. Barem ja tako mislim. Konkretan rad na datom problemu se može nekada učiniti vrlo teškim pa ljudi na pola puta odustaju. Ali da se bude iskreno, što je posao teži slast rješenja je veća, sigurno. U našim svakodnevnim životnim pitanjima susrećemo se sa raznim problemima. Manje više ti problemi su vrlo lahko rješivi, samo im je potrebna veća pažnja.Tako nam nekad naši prijatelji (mislim oni iskreni ) vrlo jednostavno daju rješenje nekog problema iako je i nama to isto bilo „pred nosom“.Razlog toga je što onaj čovjek sa strane bolje vidi neke stvari nego onaj koji je sudinik toga.Uglavnom sve se svodi na rad bio on uz fizički napor ili bez njega.Kad pogledam nekad nanu koja umorna dolazi iz vrta duboko uzdahne i kaže jaAllah ja ono ko u čudu šta bi, a ona već razmišlja šta će kad se odmori raditi. Ali kad naveče krenemo spavati, ja nikako da zaspim kaže nana: „Broji ovce, uči sure“ . Sve je to ok ali ne ide k'o kod nane; samo što legne ono hrrrrr.Pa ljudi zar je moguće.Sutradan ti se ja spremim i sa nanom.Hajd' da vidim i ja šta to nana radi i da joj pomognem. Jes' da je po ko zna koji put rekla „neeeeeeeeee to“ ili „uuuuuu nije tako“, ma ja se slomih, a nana ništa .Naveče liježem, nemam osjećaja za nanino hrkanje, počela sam učiti one tri kratke sure ... Znam da sam počela, sve drugo je bio san.Mnoge knjige koje sam do tada pročitala su mi letile pred očima a pogodite ko ih ganja....? Motika! Ista ona ko kod nane. Elem, Ibadet koji čovjek čini Allaha radi je lijep i ne samo da je ovo neka floskula, potrudite se i vidjet ćete.Nedavno smo sjedili u nekom društvu i prebirali detalje iz ovozimskih dogodovština. Svaki put kad bi se nasmijali u biti je bilo ljudskih ruku (ponekad i nogu) djelo. Nesvjesni naših života, nesvjesni događaja koji prolijeću, nesvjesni svjesnosti ibadeta, mi činimo stvari koje ni ne bi podržali a kamoli uradili. Ljudska nesreća je proizvod djela, a i nedjela nesavjesnih ljudi koji u nedostatku dovoljnog razlučivanja dobra od zla često iz ljenosti se opredjeljuju za ono lakše i u većini slučajeva pogriješe.Kad se jednog dana budemo okretali unazad kroz naš život vidjećemo gomile grešaka iz nerazumjevanja stvari.A sve one ili pak većina su plod nerada ili rada koji je opterećen predrasudama.Svaki dobro isplanirani posao kojemu se naravno dodaju i nepredviđene stvari u velikoj većini je u samom izvršenju lagan.Dakle, sav životni vijek jednog ljudskog bića je posvećen Ibadetu. Stvari koje mi radimo su onakve kao ih zamišljamo ili se trudimo da budu takve , ali se sve svodi na jedno.Poslove koje činimo u ime Allaha dosta lakše savladamo iz prostog razloga što u naumu toga posla, u samom planu kod onog Bismillahi zapitamo se: „ Jel ima šta loše u našem naumu“, jer to radimo u Njegovo ime, pa bujrum.

Onome ko se Allaha boji, On će mu izlaz dati i opskrbit će ga odakle se i ne nada

Ovo je kazivanje o poznatom pobožnjaku, Hatimu el-Esamu, rahimehullah, i njegovoj porodici. On je bio siromašan Allahov rob. Njemu su materijalne blagodati ovog svijeta bile uskraćene. Imao je samo jednu ženu i puno djece. Time je Uzvišeni Allah blagoslovio njega i njegovu ženu.

Hatim je odavno nanijetio obaviti hadž, ali, kao i svaki siromašni čovjek, i on je imao poteškoća i problema da ostvari taj san svakog vjernika.

Upravo se to desilo i sa junakom ovog našeg kazivanja.

Jednog dana je Hatim obavijestio svoju porodicu o tome kako je naumio obaviti hadž. Ta njegova izjava je izazvala pravu pometnju i zbunjenost u redovima njegovih ukućana. Odmah su krenuli da govore: „Ko će se brinuti o nama? Ko će nam donijeti jelo i piće!?“

Tada se najmlađa kćerka oglasila riječima: „Babo moj, hajde ti kreni na hadž, i budi spokojan jer ti nisi taj koji opskrbljuje!“

Ohrabren riječima ove djevojčice, Hatim je krenuo na put ka Allahovoj kući.

Nakon nekoliko dana, porodicu je pogodila glad i nestašica pa su svi kao jedan napali malu djevojčicu kriveći je za njihovu muku i nevolju. Danima su je napadali i kritikovali. Ovo je dokaz da i pobožan čovjek ponekada može imati u svojoj kući neprijatelje unutar svoje porodice. Ali, mi vjernici trebamo raditi na odgoju naših porodica.

Mala je djevojčica bila dovedena na rub očaja te je ruke digla prema nebu upućujući dovu: „Gospodaru moj, Bože moj, Zaštitniku moj, Ti ljudima daješ od Tvoje blagodati! Nemoj nama uskratiti Tvoju blagodat. Nemoj me poniziti pred mojom porodicom!“

Tako je Uzvišeni Opskrbljivač, koji je obećao bogobojaznima da će im dove sigurno uslišati, odredio da vladar tog regiona, koji je običavao posjećivati siromašne i udjeljivati im sadaku, zakuca na vrata porodice Hatima el-Esama. Zakucao jeste, ali kako!?

Kada je došao ispred Hatimove kuće umalo je mimoišao, ali, Uzvišeni Gospodar uslišava dovu male djevojčice. Pred vratima Hatimove kuće sultana je pogodila žeđ koja ga je gotovo ubila. Zapomagajući za čašom vode on naredi svojim vojnicima da mu odmah daju vode. Pa tako je vojnik zakucao nigdje drugo do na vrata Hatima el-Esama.

Tu se dogodilo čudo. Ne samo što je Uzvišeni Allah uslišao dovu Hatimove kćerke, već pogledaj samo kako je uzastopno Gospodar mijenjao stanje tog čovjeka pa je jednom dovom dao četiri dobra Hatimovoj porodici.

Kada je sultan popio vodu, rekao je kako nikada nešto ljepše nije okusio, pa je upitao: „Čija je to kuća?“

Hatimova žena je u nevjerici još uvijek nijemo gledala tu situaciju jer i sama nije mogla vjerovati kako je sultan došao na njihova vrata i još ga je ona napojila čašom hladne vode.

Kada su mu ljudi odgovorili da je to kuća Hatima el-Esama vladar upita: „Jer to onaj poznati pobožnjak?“ Ljudi mu odgovoriše potvrdno i on ponovo upita: „Što nam on nije otvorio vrata?“

Vojnici ga obavijestiše da je on krenuo na hadž. Tada sultan reče: „Onda je naša obaveza da u njegovom otsustvu pomognemo njegovu porodicu!“ Tada je zgrabio kesu punu zlatnika i baci je pred noge Hatimove žene. Hatimova se porodica još nije povratila od tog šoka, a Uzvišeni Gospodar već daje više onima koji Ga se boje.

Sultan se okrete svojim ministrima i vojnicima i obrati im se riječima: „Ko me zaista voli, neka učini ono što sam ja učinio!“ Ministri i vojnici odmah počeše bacati kese pune zlatnika ispred praga Hatimove kuće kako bi dokazali svoju ljubav prema sultanu.

Hatimova žena požuri sa svojom djecom prikupljati bogatsvo. Bili su ozareni i nasmijani. Radost je sijala sa njihovih lica a mala djevojčica je briznula u plač.

Oni je počeše kuditi kako ih u siromaštvu nije pomogla a eto, sada u bogatstvu ona ponovo ne zna izraziti lojalnost porodici. SubhanAllah!

Ona im tada odgovori riječima mudrog pobožnjaka: „Nas je pogledao stvoreni, pa smo se obogatili, pa šta bi bilo kada bi nas pogledao Stvoritelj? Zar Uzvišeni Stvoritelj nije rekao: '...a onome koji se Allaha boji, On će mu izlaz dati i opskrbiće ga odakle se i ne nada...'“ (Kur'an, Et-Talak/2-3)

Eto, u ovom kazivanju o Hatimovoj porodici ima pouke za one koji pameti imaju!

Iz knjige: „El-hukukul-islamijje“, str.153.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Milostiv
2. poučava Kur'anu,
3. stvara čovjeka,
4. uči ga govoru,
5. Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove,
6. i trava i drveće se pokorava,
7. a nebo je digao. I postavio je terazije
8. da ne prelazite granice u mjerenju --
9. i pravo mjerite i na teraziji ne zakidajte!
10. A Zemlju je za stvorenja razastro,
11. na njoj ima voća i palmi sa plodom u čaškama
12. i žita sa lišćem i miomirisna cvijeća, -
13. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete!
14. On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio
15. a džinna od plamene vatre --
16. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! --
17. Gospodara dva istoka i dva zapada --
18. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
19. Pustio je dva mora da se dodiruju,
20. između njih je pregrada i oni se ne miješaju --
21. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
22. Iz njih se vadi biser i merdžan --
23. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
24. Njegove su i lađe koje se kao brda visoko po moru uzdižu, -
25. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
26. Sve što je na Zemlji prolazno je,
27. ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti, -
28. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
29. Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim, -
30. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
31. Polagat ćete Mi račun, o ljudi i džinnovi, -
32. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
33. O družine džinnova i ljudi, ako možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć! --
34. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
35. Na vas će se ognjen plamen i rastopljeni mjed prolivati, i vi se nećete moći odbraniti, -
36. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
37. A kad se nebo razdvoji i kao ucvrkan zejtin rumeno postane, -
38. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! -
39. tog Dana ljudi i džinnovi za grijehe svoje neće biti pitani,
40. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
41. a griješnici će se po biljezima svojim poznati, pa će za kike i noge ščepani biti, -
42. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
43. "Evo, to je Džehennem koji su grešnici poricali!"
44. i između vatre i ključale vode oni će kružiti, -
45. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
46. A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao, bit će dva perivoja, -
47. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
48. puna stabala granatih, -
49. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
50. u kojima će biti dva izvora koja će teći, -
51. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! -
52. u njima će od svakog voća po dvije vrste biti, -
53. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
54. Naslonjeni na posteljama čije će postave od kadife biti, a plodovi u oba perivoja nadohvat ruke će stajati, -
55. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
56. U njima će biti one koje preda se gledaju, one koje, prije njih, ni čovjek ni džinn nije dodirnuo, -
57. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
58. bit će kao rubin i biser, -
59. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
60. zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?! --
61. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
62. Osim ta dva, bit će još dva neznatnija perivoja, -
63. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
64. modrozelena, -
65. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
66. sa izvorima koji prskaju, u svakom, -
67. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
68. u njima će biti voća i palmi i šipaka, -
69. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
70. u njima će biti ljepotica naravi divnih, -
71. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
72. hurija u šatorima skrivenih, -
73. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
74. koje prije njih ni čovjek ni džinn nije dodirnuo, -
75. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
76. Oni će biti naslonjeni na uzglavlja zelena, prekrivena ćilimima čarobnim i prekrasnim, -
77. pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
78. Neka je uzvišeno ime Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog!

¤ Allah je odredio sudbine (odredbe) stvorenjima prije stvaranja nebesa i Zemlje za 50 hiljada godina
¤ Dzennetlijama i dzehennemlijama ce se ciniti da su samo dan ili dio dana proveli na dunjaluku (kako je ovaj zivot kratak, subhanAllah)
¤ Kada neko dodje u dzamiju neka rekne: "Boze, otvori mi vrata Svoje milost", a kada izadje neka rekne: "Boze, molim Te, daj mi jos vise od Tvoje dobrote (obilja)"
¤ Allah, svt, silniku daje vremena dok ga ne kazni, a kada ga kazni vise ga ne pusta
¤ Siromasni muslimani ce uci u Dzennet prije bogatasa na pola dana, a to je pet stotina godina (bogatasi ce prvo morati poloziti racun u sta su trosili svoje bogatstvo)

¤ Nije dozvoljeno nevjerniku da oženi muslimanku, sve dok (on) ne prihvati islam
¤ Ko zeli da se obraduje svojoj knjizi na Sudnjem danu, nego puno cini istigfar (cesto govori: estagfirullah)
¤ Pretjerani smjeh umrtvljuje covjekovo srce i odstranjuje svjetlo s njogovog lica (stid)
¤ Skromnost u odjevanju je od imana

¤ Zabranjeno je ženiti ženu za koju se zna da je počinila bludnu radnju, sve dok se ne pokaje
¤ Uz svakog covjeka su meleki, ispred njega i iza njega
¤ Allah, dz.s., je uz svog roba kad god covjek svoje usne zikrom pokrece
¤ Najjaci covjek je onaj koji najvise vlada sobom kada je ljut

¤ čovjek nece ostaviti čašu alkohola iz straha od Allaha. dz.s., a da ga Allah nece napojiti sa džennetskog vrela
¤ Dobro djelo je ono s kojim se dusa smiri, a srce slozi
¤ Grijeh je ono s cim se dusa ne miri, a srce ne slaze
¤ Pokajnik od grijeha je kao i onaj koji nema grijeha
¤ Dva svojstva se nece naci ni kod jednog vjernika: skrtost i ruzna narav

¤ Allah je plemenit i stidan; stidi se kada čovjek digne ruke prema Njemu da mu ih vrati prazne
¤ Neće ući u Vatru onaj ko bude klanjao prije izlaska sunca (sabah-namaz) i prije nego što ono zaðe (ikindija-namaz)
¤ Stid i iman idu jedno uz drugo (povezani su i spojeni) pa kada jedno od njih dvoje nestane, nestane i drugo
¤ Ko ne prima pokajanje od drugoga, nece se ni od njega primiti pokajanje
¤ Allah, dz.s., prima samo ona djela koja su ucinjena iskljucivo radi Njega (u Njegovo ime) i radi Njegovoga zadovoljstva

¤ Ko zeli da ga Allah sacuva od 19 zebanija (cuvara Dzehennema) neka uci bismillu - svaki harf stit od zebanija
¤ Djetetu u majcinom stomaku, nakon 120 dana trudnoce, melek udahnjuje dusu
¤ Poslanik Idris, a.s., je bio krojac i nikad iglu ne bi zabo dok ne kaze "SubhanAllah"
¤ Kada bi nevjernik znao kolika je Allahova milost, niko ne bi izgubio nadu u Njegovu milost
¤ Kada covjek pocini grijeh, na njegovom srcu nastane crna tackica (mrlja), ukoliko se pokaje, srce se ocisti

¤ U Dzennet nece uci onaj u cijem srcu bude oholosti makar i koliko zrno gorusice
¤ Covjeku je dovoljno mnostvo sitnih grijeha da ga upropaste
¤ Od sirka (pripisivanja Allahu druga) strahuju nebesa, Zemlja, planine i sva stvorenja, osim ljudi i dzinna
¤ Kome zadnje rijeci u zivotu bude svjedocenje da nema boga osim Allaha, sigurno ce uci u Dzennet
¤ Svaka dunjalucka kazna je laksa od ahiretske kazne

¤ Poslanik Davud, a.s., je ucio ljepim i melodicnim glasom Zebur, pa bi ptice u zraku zastale i pratile njegovo ucenje
¤ Ummet (narod) poslanika Muhammeda, saws, ce ciniti polovinu stanovnika Dzenneta
¤ Nevjernik ce, na Sudnjem danu, ugledati Dzehennem sa udaljenosti od 40 godina hoda
¤ Vjerniku ce u Dzennetu nakit dopirati po tijelu dokle je abdest dosezao
¤ Allah ne gleda u ljudske likove, nego u ljudska srca i covjekova djela

¤ Allah, svt, ne poklanja paznju nicemu kao onome koji glasno i lijepo uci Kur'an
¤ Onaj ko ostavi namaz gori je od kradljivca, bludnika i onoga koji konzumira alkohol i drogu
¤ Dusa vjernika je zavezana za njegov dug (ne stigne na svoje odrediste), sve dok se dug ne podmiri
¤ Ko (namjerno) ostavi ikindiju-namaz, njegova djela su ponistena
¤ Zbrinjavalac (siromasne) udovice i siromaha je kao mudzahid (borac) na Allahovom putu

¤ Istinoljubiv covjek ne moze biti proklinjac
¤ Zabranjeno je vrjedjanje mrtvih, jer oni su vec nasli ono sto su zasluzili
¤ Zavist unistava dobra djela, kao sto vatra unistava drva
¤ Nije lazac onaj koji, nastojeci da pomiri ljude, rekne neistinu u kojoj je dobro
¤ Onaj ko zbrine jetima, bice medju najblizim poslaniku Muhammedu, saws, u Dzennetu

¤ Kada je se prisutno kod bolesnog ili umrlog, treba govoriti samo dobro, jer meleki aminaju na sve sto se govori
¤ Ko se propisno abdesti, njegovo tijelo ce se ocistiti od grijeha, cak i ispod prstiju
¤ Najbolji ljudi za upravljanje (vladanje) su oni koji to najvise izbjegavaju
¤ Na Sudnjem danu ce svaki varalica imati zastavu, na kojoj ce biti ubiljezeno koga je prevario
¤ Sijedi vlasi su svjetlo muslimana na Sudnjem danu (zato je pokudjeno njihovo cupanje)

¤ Allah je ljubomoran, a ta ljubomora se iskazuje onda kada covjek cini ono sto mu je Allah zabranio
¤ Najodabraniji covjek kod Allaha je onaj koji ljudima prvi selam naziva
¤ Ko donese salavat na poslanika Muhammeda, saws, Allah, svt, na tog covjeka donese salavat deset puta
¤ Onaj koji se sacuva od pohlepe i gramzljivosti, bit ce od spasenih
¤ Ko ucini nasilje koliko za jedan pedalj zemlje, sva zemlja tog pedlja kroz dubinu sedam zemalja ce mu biti natovarena oko vrata (na Sudnjem danu)

Bio jednom čovjek koji je bio neprijatelj islama. Imao je tri slavna pitanja na koja mu ni jedan čovjek nije mogao dati odgovore.Zbog toga, ovaj čovjek je konstantno ismijavao Islam i muslimane, i to javno. Jednog dana, mali dječak od 10 godina je prolazio ulicom i čuo čovjeka kako viče i galami na muslimane. Izazivao je ljude otvoreno da odgovore na njegova tri pitanja. Dječak ga je u tišini posmatrao, razmišljajući da bi možda on mogao čovjeku dati odgovor na njegova pitanja. A zatim,ustade i reče covjeku :"Ja cu odgovoriti na tvoja pitanja!" Čovjek se tada poce smijati djecaku i jos vise se izrugivati muslimanima, govoreci: "Desetogodisnji djecak mene izaziva?! Je li ovo sve sto vi muslimani imate?!" Ali djecak je uporno i strpljivo ostao na svome, misleci da moze uz Allahovu pomoc i uputu izazvati covjeka i tako staviti kraj na njegovo drsko ponasanje prema muslimanima. Covjek na kraju ipak pristade. Citav grad se okupio oko jednog malog brda, gdje su se inace odrzavale razne besjede i govori. Covjek se odmah pope na vrh brda, i glasno izreče svoje prvo pitanje: "Sta tvoj Bog radi u ovom trenutku?" Djecak malo razmisli, a zatim zamoli covjeka da sidje dole niz brdo, kako bi se on popeo na vrh istoga. "Sta? Zelis da ja sidjem dole?!" – povika oholo covjek. "Da. Zar ne zelis odgovor na svoje pitanje?" Covjek siđe, a zatim mali desetogodisnjak, na svojim malim nogicama, popne se na vrh brda. Odgovor malog djecaka je glasio: "O Allahu Svemocni, Budi mi Svjedokom da si u ovom trenutku nevjernika ponizio na niski stupanj, a muslimana uzdigao na visoki." Ljudi glasno povikase: "Tekbiir! Allahu ekber!!!" Covjek bjese ponizen, ali drsko postavi sljedeće pitanje: "Sta je postojalo prije tvoga Boga?!" Djecak malo razmisli, a zatim rece: "Broji od 10 unazad!" Covjek poce brojati: "10, 9, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1, 0." "Sta je prije 0 ? " - upita djecak smjelo. "Ne znam... Nije nista. "- odgovori covjek zbunjeno... "Tacno! Nista nije bilo prije moga Gospodara, jer je On Apsolutan, oduvijek i zauvijek, Zivi i Vjecni." Ljudi opet povikase : " Tekbiir! Allahu ekber!!!" Covjek, sada potpuno izbezumljen, postavi svoje zadnje pitanje : "U kom pravcu je tvoj Bog okrenut (usmjeren) ?" Djecak opet razmisli, a zatim zatrazi svijecu. Kad mu donesoše svijeću, blagoslovljeni djecak je dade covjeku, a zatim mu rece mu da je zapali. Kad covjek to i ucini, upita : "Sta ovo treba da dokaže?" "U kom pravcu ide svjetlo sa svijece?" - upita ga djecak. ".... Ide u svim pravcima..."- zbunjeno odgovori covjek. Djecak tada rece: " Sam si odgovorio na svoja pitanja. Allahovo svjetlo je u svim pravcima usmjereno i On je svojim znanjem, moći… prisutan svugdje." Ljudi opet povikase, "Allahu ekber!! Allahu ekber!!" I tako zavrsi debata. Ko je bio mladi djecak? To je bio jedan od nasih vodja i najvecih ucenjaka, Ebu Hanifa, Allah mu se smilovao.

IZ PRKOSA

Da li nam je nacija uvijek inspiracija,
Da li da se bojimo zato što postojimo?

Da li treba ljudima da se čude čudima
ili da ih i za to proglasite ludima?

Jesmo li mi svjesni koliko su tijesni,
oni lanci oko nas što mislimo da su spas?

Nije uvijek pravda ono što čujemo,
nekada može biti to da i doživimo!

Hoćemo li morati oboriti glave,
drugi naše pobjede još sebi da stave...??!!!

VREMEPLOV STAROSTI

Dal' je moja nana
nekom riječ strana?

Ili će nam biti?
Hoćemo li dozvoliti?

A moj dedo?
Kakva li ga sudbina čeka?
Šta će nam reći propalica neka.

Kako li će se zvati praunuci moji,
da li treba neko i tog da se boji?

Ili nanu svoju drugim imenom zvati,
Kakva li budućnost našu djecu prati?

Da li smo mi svjesni
da smo sebi tijesni?
Da li treba neko i ovo da spriječi
ili pak da liječi?